Kreativnost se najčešće povezuje sa umećem i talentom za slikanjem, pisanjem, dizajniranjem… A nije samo to. Ogleda se i u tome kako rešavati problem, kako se izboriti sa životom i ljudima. Kreativnost je, jednostavno, način razmišljanja. Slično bi se reklo i za umetnost. Međutim, ona je nešto sasvim drugo. Umetnost sve ono što nas navede na razmišljanje ili u nama izazove lavinu emocija.
Jutros sam slušala predavanje jednog kreativca. The coolest guy, tako ga je predstavio jedan od voditelja. Naslov je “From Here to Irony and Back”. Više je bilo putovanje kroz vremeplov njegovog života. O njegovoj kreativnosti dovoljno govore svi oni slogani prepuni ironije i dvosmislenih poruka, svi oni prepoznatljivi logotipi, a bogami i brojne nagrade koje je osvajao. I posle sat vremena, shvatila sam zašto je postao poseban. Čak je i ovu priču ispričao tako da, ako zažmurite možete da čujete kako je usamljeni dečak postao srećan, a ako isključite ton možete da vidite njegova idejna rešenja koja govore sama za sebe.
Vrhunski kreativci definitivno dokazuju da je sva lepota u jednostavnosti. Života, izraza, bitisanja, stvaralaštva, rada, ljubavi… Vremenom, oni postaju umetnici – ljudi koji vrše uticaj, menjaju svet, čine nas boljim. A Slavimir Stojanovic Futro je takav. Kreativac koji se gotovo postidi svojih dostignuća, a istovremeno svestan svoje veličine zbog doprinosa čitavoj (umetničkoj) zajednici. Isto tako, čovek koji sa takvom nežnošću priča o njegovoj Olji i kome se oči zacakle kada pomisli na njihovu Nađu.
Veliki Vladeta Jerotić nas je učio da širimo dobra dela i lepe reči. To sad i ja radim. Ovu priču vredi poslušati zato što je… pa lepa. I ljudska. I neobična. I bez ikakve namere da bude vanserijska i da bude inspiracija za velika dela ili promene. Nema tu velikih mudrosti, komplikovanih reči. Jednostavno, ovo je priča o odrastanju u svakom smislu, o tome zašto je jedan Slavimir to što jeste – umetnik.
P.S. Knjigu sam kupila po preporuci i ne umem da objasnim zašto me toliko osvojila. Evo, ne znam, nisam pametna 😊
